Zli Hadžo je bio na koncertu grupe Ogenj.

Ogenj @ Caffe club Siesta, 20. 05. 2017.

Koprivnički Ogenj u subotu je prvi put nastupio u Osijeku i zapalio je klub Siestu. Da, znam, otrcana novinarska fraza „zapaliti klub“ ali ako se takve sintagme koriste za pop bendiće a la Vatra, onda itekako ima smisla upotrijebiti ih da se opiše koncertni doživljaj ove petorke.  

Subota je nudila dva zanimljiva događanja od kojih je trebalo odabrati nešto. Jedna je opcija bila ići na motorijadu u Brčko gdje je nastupala Riblja čorba, a druga ostati u Osijeku i popratiti mlade Koprivničane iz benda Ogenj. Dogovor nije postignut, ekipa koju su činili drug M., drug Š. i još jedan drug zaputila se put Brčkog, ali ja sam odlučio umjesto asova iz nekih drugih, davno prohujalih vremena dati priliku možda asovima iz budućnosti.

Naime što, Ogenj u zadnje vrijeme svi hypiraju na sva usta, zovu ih na sve važnije svirke i festivale, proglašavaju ih novim velikim nadama, jednim od najboljih neafirmiranih bendova u Hrvatskoj… Tu mislim i na sebe jer sam u studenome prošle godine pohvalio njihov samizdat EP „Još je rano”, a u međuvremenu su o njima počeli pisati i mainstream mediji (kad kronično neinformirani Sale Dragaš piše o nekom mladom domećem bendu onda je to znak da su počeli iskakati iz paštete ? ? ), a iz zimskog sna se probudio i Plešući medo te je stavio svoje velike šape na njih. A ekipa vrijedno radi na debi albumu i vikendima krstari po bespućima lijepe nečije predstavljajući se na stari, provjereni način – kroz žive svirke. I tako su ovaj vikend imali Tour of Slavonia: u petak su bili u MKC-u u Županji, a u subotu u osječkom Club Cafeu Siesta.

Siesta nije mjesto poznato po održavanju koncerata, premda je odnedavno gazda uveo redovne jazz & blues svirke četvrtkom pod nazivom „Akustika“, a ovaj nastup očito sugerira želju da malo proširi zvučnu paletu i izvan akustičnog spektra. Ne može se reći da je odaziv bio nešto urnebesno velik, možda 20-ak ljudi sve skupa, ali je i prostor ograničen. Iz glavne prostorije lijevo od šanka maknuto je nekoliko stolova da bi se tamo bend mogao smjestiti, par stolova je bilo poslagano uza zid, a gosti su na raspolaganju imali i stražnju prostoriju. Nije bila gužva, ali su naši junaci Pavlove ulice (Tomislav Kovačić glavni vokal, akustična gitara, bisernica; Filip Kušnjer gitara; Nikola Terzić bas; Tara Knežević violina i
Denis Kuzel bubnjevi) temperaturu brzo zagrijali do točke ključanja.

Ekipa je počela prašiti nešto iza 21:30 sati, idealno vrijeme za početak svirki za matorog namćora poput mene, a ja sam se u klubu ukazao taman dok su se namještali za početak (kakav tajming, ha?), uzeo sam svoju obligatornu dozu otrova iz flaše Coca Cole i parkirao se uz sam prozor. Bilo je par slobodnih stolica, ali ovo nije jazz koncert već rock’n’folk raspašoj i grehota je gledati ga sjedećki.

Nastup su otvorili pjesmom „Ljubav na najjakše“, jednom od njihovih novijih čini mi se, koja je odmah pokazala s čime ovdje imamo posla: podravski celtic punk. Njihov miks etna, folka, rocka, punka i bluesa uživo zvuči baš onako kako bog zapovijeda: još bolje i energičnije nego na albumu. Momci i cura praše sve u 16, pa i 17, a u njihovom energičnom i žestokom nastupu čuju se utjecaji od Flogging Molly, Dropkick Murphys i Gogol Bordello, preko Mumford & Sons pa do The Clasha.

„Vesela nočka“ je tako urnebesan komad adventskog country punka s fantastičnom violinom koje se ni The Waterboys ne bi postidjeli; „Vojna“ je prekrasan valcer i prva od nekoliko pjesama u kojima je Tomislav akustaru zamijenio bisernicom; „Zovem boga svoga“ je čisti podravski blues; „Srce išče“ je lagani mumford&sonsovski akustični folk pop, a „Zela si me“ je doživjela najveću transformaciju u live verziji kad ju je ekipa pretvorila u Clashovski razarač koji je odlično pripremio teren za „Zanavek buš moja“ koju sam u recenziji opisao kao „klasičan razbijač i hit za šutku u prvim redovima i polijevanje pivom na koncertima“. Ovdje šutke i polijevanja piva nije bilo, ipak je Siesta koliko-toliko kulturan prostor…

„Samo sam ja“ je najbrža i najžešća stvar benda i još jedna u petoj brzini, a „Dok sam s tobom imam sve“ njihova je najpunkerskija, s galopirajućim ritmom, cow-punk kakvog su svojevremeno bez greške prašili genijalni Supersuckers. A da ekipa ima i svoju nježniju stranu pokazuje el grande balada „Tebi“: kažem, jebeš rock bend koji nema veliku baladu. Gustafi su sjajni zabavljači ali na svojim štalama uvijek me razvale sa „Znan da je zima“; Zadruga je glasna i žestoka ali mi najbolje sjedne „Tan du gej (Zvona zvone)“, a tako je i kod Ognja: kakav god pakao priredili na koncertu, treba tu i tamo smiriti loptu, a ovo je prava stvar za to. I znate na koju me stvar podsjetila s onom gitarom i „woo hoo“ pjevanjem: na U2 i genijalnu a nažalost slabo zamijećenu „Bad“.

„Te tvoje oči“ i „Veliki kralj“ ponovo su digle koncert u višu brzinu, a ova potonja također me je uvodom asocirala na, nećete vjerovati, The Stray Catse i njihov hit „Gina“. Još jedan folk punk raspašoj i pravi uvod za veliko finale s najvećim hitom benda „Lepa Mara“ (s uvodom koji me opet asocirao na nešto totalno deseto: „Could You Be Loved“ Boba Marleya) koja je izvedena tako furiozno da je gotovo oduvala krov od Sieste. A ako je krov i ostao neoštećen, bisernica nije; Tomica je uspio strgat’ žice tako da je koncert završio malo ranije nego što su planirali.

Ostali smo tako bez „Hote hote“ i možda još poneke stvari na bis, ali mislim da nitko tko se ukazao u Siesti nije požalio zbog dolaska: veseli Koprivničani tijekom svog jednosatnog nastupa pokazali su da pohvale koje proteklih mjeseci stižu na njihov račun nisu bez temelja. Dobro, što se tekstova tiče tko je išta razumio, razumio je, kajkavski dijalekt nama je ovdje blizak koliko jezik aboriđina iz Australije, ali ta energija koju bend isijava s bine, ta zaigranost, punkerska iskrenost i zajebancija na bini dokazuju da nije važno na kojem jeziku pjevaš, poruku ćeš prenijeti ili nećeš. A poruka koju su Ognjeni prenijeli nastupom u Osiejku glasila je otprilike: „Stigao je novi šerif u grad i bolje nam se sklonite s puta jer ćemo vam se najebati majčine dušice!“ ?

Nakon koncerta popričao sam malo sa članovima benda, dokusurio još jednu Colu i otišao kući. Ugodna noć za šetnju i dolazak doma oko 23:30, pa što ćeš boljeg provoda? Tko je htio mogao je ostati u Siesti do fajronta ili nastaviti zabavu u nekom od brojnih kafića koji subotom rade dulje, no što se mene tiče mission accomplished. Uvjerio sam se da nisam uzalud ishvalio ovaj bend, pa ako sam svojevremeno pogodio tipujući na tada nepoznate Repetitor, Goribor, Damira Avdića ili Erotic Biljana, valjda sam i s ovim mulcima pogodio „u sridu“. Vidjet ćemo kad objave debi album (navodno do kraja godine).

Hadžo u paklenom ognju

https://www.facebook.com/OgenjEtno/?ref=page_internal ; https://ogenj.bandcamp.com/

Set lista:

  1. Ljubav na najjakše
  2.  Vesela nočka
  3. Da sam znal
  4. Vojna
  5. Zovem boga svoga
  6. Srce išče
  7. Bojno polje
  8. Zela si me
  9. Zanavek buš moja
  10. Samo sam ja
  11. Dok sam s tobom imam sve
  12. Pustite me
  13. Tebi
  14. Te tvoje joči
  15. Veliki kralj
  16. Od gori se bolje vidi
  17. Lepa Mara

Novi The War On Drugs je pred vama!

svibanj 31, 2017

Chui & Jazz orkestar HRTa

svibanj 31, 2017